SELO TRZANJ...

 Bogati se vozikaju u najnovijim limuzinama, helikopterima i avionima. Jede se najbolja hrana a malo su im hoteli u Bosni i Hercegovini pa se sastaju u mondenskim krajevima Švicarske, Siromašni boluju najteže bolešćine i svaki dan se masovno sele na bosanska groblja. Vladajuća oligarhija se jedino slaže u lagodnom životu.

 Kako i ne bi, kada ništa ne rade a svima im  zajednički cilj uništavanje države i pljačka još neopljačkanog. Bolje žive od vlasti u najrazvijenijim zemljama Evrope i Amerike.  More im se hoće im se. Jerbo, to je njima njihova borba dala da su zaposleni u Parlamentu i Vladama od  Kantona, Entiteta i Vijeća ministara.

Helem, kiša pada, država propada. Sve je manje nade a bogami i prilike da nam država Bosna i Hercegovina stane na noge samo zbog kravatiranih uhljupa u Mostaru, Sarajevu i Banjaluci.

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Neka Si slavljen Vječiti Allahu, koji Si objavio Kur'an u kojem se nalaze ove riječi: ,,Hvaljen neka je Allah, koji je od nas tugu odstranio, Gospodar naš, zaista mnogo prašta i blagodaran je...''

Dragi Allahu, molim Te ovom dovom kojom Ti se molio Alejhisselam:

Gospodaru, Tebi se utječem da me sačuvaš od brige i tuge, da me sačuvaš od straha, da me sačuvaš od dugova i od ljudi da mi zlo ne nanesu.'' Allahu, sačuvaj me strašne tuge i brige užasne! Ja Rabbi, ne dozvoli da mi se ove dvije nezgode dese, jer se podnose teško. Allahu, Ti najbolje odstranjuješ brige i tuge, pa otkloni ih i od mene. Allahu, sačuvaj me od velike žalosti, škrtosti i straha i od svega što će mi otežati moj život!

Svemoćni Allahu, dovu mi ukabuli, najiskrenije Te molim! Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!

El-Fatiha!

Nikada se više maštalo nije a brže želje ispunjavale. Želja u obliku predmeta je u izobilju. Nema dana da se nešto novo ne ponudi i izreklamira. Prije mjesec dana mobilni aparat nije nešto zadnje što je ponuđeno. Automobili izlaze iz tvornica a oprema i dizajn kao da se leti u svemir. Toliko je savršenstva u opremi,da je samo pitanje časa kada će biti proizvedeni leteći automobili.

Helem, predmeti su samo roba. Stalno se izmišlja nešto što oku godi a srcu i duši leži. Da su predmeti postali i ostali da se robom zovu. Danas je i čovjek roba. Prodaju se djeca kanom k'o roba. Prodaju se ljudski organi baš k'o kakvi rezervni mašinski dijelovi. Prodaje se karakter, osjećaj, prodaje se duša. Sve je na prodaju danas.

Što se tiče meraka i ugođaja koji prati čovjeka kada obuče nove pantole, novu košulju, isproba novi telefon, sjede da se prvi put provoza novim autom, to je sreća kratka vijeka. Prvi mjesec čovjek treperi od uznesen i radostan što ima nešto što možda drugi još nisu osjetili i probali!? Malo kasnije u reklamnim spotovima i novinama isti taj ugleda još novije auto, šareniju sećiju, luksuzniju spavaću sobu, opremljeniji automobil i tehnički savršeniji laptop i telefon.

Ponovno potrošačko srce snažno zatreperi a zenice na očima se rašire, pa insan uzdahne i na glas izreče: »Eh, da mi je!«

U nedjelju 6. novembra veselićemo se još jednom svom mubareku. Biće to blagan sa dva imena, hadži-bajram ili kurban-bajram. Ovaj blagdan sa sobom donosi veliko bogatstvo. Hadžije će u subotu 5. novembra biti na Arefatu i mnogo doviti i Boga Dragog moliti za sebe, svoje porodice, za nas koji nismo ove godine uspjeli otići na hadž. Dovimo i mi muslimani  na ovim prostorima u subotu, da nam se dove podudare sa onim milijonskim hadžijskim dovama.. Molimo Uzvišenog Allaha da nama i našim porodicama pomogne da izađemo iz svog ćorsokaka zabluda, umišljenosti, zaspanosti, ljenosti, neznanja, predrasuda i naivnosti. Postimo subotnji uočibajramski dan. Klanjajmo što više namaza u džematu a sjetimo se dovama, fatihom i jasinom svojih roditelja i rodbine koji ove godine neće biti s nama u kući, u džamiji i za bajramskom sofrom.

NA MLADIMA SVIJET OSTAJE

Njena vrijednost je ogromna jer je ona posvjedocila objavu Kur'ana, koji onoga ko ga prihvati, vodi putevima moci i ugleda i podize ga na vrhunac slave i vjecnosti. Islamski ummet koji u stopu slijedi sunnet svoga Poslanika s.a.v.s. ne podize zastave niti oruzje radi ove noci, nego se takmici da je provede vjerujuci i trazeci nagradu kod Allaha s.v.t. Zato ti brate i sestro ovdje donosimo kur'anske ajete i vjerodostojne hadise, koji su navedeni u vezi ove noci:

VRIJEDNOSTI OVE NOCI

Dovoljna je vrijednost ove noci to sto je ona vrednija od hiljadu mjeseci. Allah s.v.t. je rekao:
Mi smo ga poceli objavljivati u noci Kadr,
a sta ti mislis sta je noc Qadr?
Noc Qadr je bolja od hiljadu mjeseci,
meleki i Dzibril, s dozvolom Gospodara svoga, spustaju se u njoj zbog odluke svake,
sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane. (El-Kadr 1-5 )

U ovoj noci se rijesava svaki mudri posao. Allah s.v.t. je rekao:

Mi smo poceli da je u Blagoslovljenoj noci objavljujemo i Mi, doista, opminjemo- u kojoj se svaki posao rijesi po zapovijedi Nasoj! Mi smo, zaista, slali poslanike kao milost Gospodara tvoga- On, uistinu, sve cuje i sve zna. ( Ed-Duhan 3-6 ) 

 NJENO VRIJEME

Od Poslanika s.a.v.s. se navodi da je ona 21., 23., 25., 27. ,29. i posljednja noc ramazana.
Shafija, da mu se Allah smiluje, je rekao:" Ja mislim , sto se ovoga tice, a Allah najbolje zna, da je Poslanik s.a.v..s odgovarao na nacin na koji je bio pitan. Pa kada bi bio upitan: "Hocemo li traziti Lejletul -Kadr u toj noci?", on bi odgovarao: "Trazite je u toj noci!"

Najodabranije misljenje jeste, da je ona u neparnim nocima, zadnjih deset dana ramazana, a na to upucuje hadis Aise r.a., koja je rekla:" Boziji Poslanik s.a.v.s. bi se zadnjih deset dana ramazana povlacio i posvecivao ibadetu. Govorio je: "Trazite Lejletul-Kadr u neparnim nocima posljednjih deset dana ramazana."

Pa ako covjek bude slab ili to ne bude u stanju, neka ne dozvoli da bude pobjedjen u sedam posljednjih dana, shodno onome sto je navedeno od Ibn-Omera r.a., koji je rekao:"Poslanik s.a.v.s. je rekao:" Trazite ovu noc u posljednjih deset dana, pa ako neko od vas bude slab ili sprijecen, neka ne dozvoli da bude pobjedjen u sedam preostalih dana."

Ovo pojasnjavaju rijeci Poslanika s.a.v.s. "Vidim da su se vasi snovi poklopili (podudarili) pa ko je bude trazio neka je trazi u posljednjih sedam dana!"

Poznato je iz sunneta, da je znanje o ovoj noci uzdignuto jer su se ljudi oko nje posvadjali. Tako se od Ubade ibn Samita r.a. prenosi da je rekao:"Poslanik s.a.v.s. je izasao u noci Kadr a dvojica muslimana se posvadjase, pa je rekao:"Ja sam izasao da vas obavijestim o noci Kadr, pa se posvadjase taj i taj, te je znanje o njoj uzdignuto. Mozda je to dobro za vas, pa je potrazite u devetoj, sedmoj i petoj (misli se na posljednje tri neparne noci).

Upozorenje

Postoje hadisi koji ukazuju da je ona u deset posljednjih dana i drugi hadisi u kojima se spominje da je ona u neparnim nocima posljednjih deset dana. Prvi imaju status opste pravne norme a drugi specificne. Ono sto je specificno ima prednost nad opstim. Takodje, postoje hadisi koji ukazuju na to da je ona u sedam posljednjih dana, ali je ovo ograniceno (uvjetovano) sprijecenoscu i slaboscu. Stoga, nema nedoumice oko ovih hadisa. Oni su podudarni a ne razliciti i slazu se a ne razilaze se.

Zakljucak je, da musliman teba da trazi noc Kadr u neparnim nocima zadnjih deset dana ramazana: 25., 27. i 29. Ako bude slab ili sprijecen da je trazi u neparnim nocima zadnjih deset dana, neka je trazi u zadnjih sedam dana: 25., 27. i 29. A Allah najbolje zna.

KAKO MUSLIMAN TREBA DA PROVEDE NOC LEJLETUL-KADR?

Ova noc je mubarek noc i kome bude uskracena, uskraceno mu je svako dobro, a njeno dobro nedostupne je samo nesrecniku. Stoga, muslimanu koji pazi na pokornost Allahu s.v.t. je preporuceno da ozivi ovu noc vjerovanjem i zeljom za velikom nagradom, pa ako to ucini Allah s.v.t. ce mu oprostiti njegove prethodne grijehe.
Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Ko probdije noc Kadr vjerujuci i tazeci nagradu samo od Allaha, bice mu oprosteni predhodni (mali) grijesi.

Takodje, pohvalno je upucivati dovu i to sto je vise moguce, jer se prenosi od Aise r.a.da je rekla:"Upitala sam: "Boziji Poslanice, ako pogodim noc Kadr, sta cu moliti u njoj?" Odgovorio je: "Moli: "Allahumme inneke afuvvun tuhibbul-avfe fa'fu anni. (Gospodaru moj, Ti prastas i volis oprost, pa mi oprosti).

Brate, saznao si za ovu noc, pa stoga probdij noci zadnjih deset dana ramazana, ozivi ih ibadetom i odvoji se od zene, naredi svojim ukucanima da to isto cine i povecaj pokornost prema Allahu s.v.t.u njima.

Od Aise r.a. se prenosi da je rekla: "Poslanik s.a.v.s. se, kada bi nastupilo posljednjih deset dana ramazana, odvajao od svojih zena radi ibadeta, latio bi se i silno trudio trazeci noc Kadr. Bdio je noci i budio svoje ukucane."

Takodje se prenosi od Aise r.a.: "Poslanik s.a.v.s. se mnogo trudio u dest posljednjih dana ramazana. Vise nego sto bi to cinio van njih."

NJENI ZNAKOVI

Znaj brate, da je Poslanik s.a.v.s. opisao jutro noci Kadr, da bi musliman znao koja je to noc.
Od Ubejja r.a. se prenosi da je rekao : "Poslanik s.a.v.s. je rekao:" U jutro noci Kadr sunce izlazi bez svojih zraka, kao da je okrugla posuda, sve dok ne odskoci."

Od Ebu-Hurejre r.a. se prenosi da je rekao:" Podsjecali smo se na Lejletul-Kadr kod Poslanika s.a.v.s.pa je upitao:" Ko se od vas sjeca kada je izisao Mjesec, a bio je poput polovine clanka?
Od Ibn-Abbasa r.a. se prenosi da je rekao: "Poslanik s.a.v.s.je rekao: "Lejletul-Kadr je vedra i blaga noc, ni vruca niti hladna, a u njeno jutro sunce izlazi slabo i rumeno."

Iz knjige; Post Poslanika s.a.v.s: EL-HALILI SELIMA I ALIJJ HASEN ABDUL-HAMIDA

***

VRIJEDNOST POSLJEDNJIH DESET DANA

Noci posljednjih deset dana ramazana su nesumljivo najvrijednije i najvelicanstvenije noci u toku cijele godine i stoga bi Allahov Poslanik s.a.v.s. kako veli Aisa r.a. cinio ibadet vise nego u bilo kojim drugim danima."(Biljeze Muslim i Tirmizija) Allahov Poslanik s.a.v.s. bi tih dana cijele noci provodio u ibadetu i veoma malo, skoro nikako nebi spavao." (Muttefekun alejhi)

Kako biljezi Imam Tirimizi, Poslanik s.a.v.s. ne bi dozvolio nikome od svoje porodice da ne provodi noc u ibadetu ukoliko su bili fizicki sposobni za to. Cinio je to iz zelje da docekaju noc Lejletul-Kadr u ibadetu koju je i sam iscekivao, a i ashabima preporucivao da je traze u deset zadnjih dana ramazana. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Ko probdije (provede u ibadetu) Lejlet-ul-Kadr, vjerujuci i nadajuci se Allahovoj nagradi, bice mu oprosteni raniji grijesi."(biljezi Buhari)

Vrijednost ove odabrane noci su mnogobrojne i nama dobro poznate, dovoljno je da spomenemo da je ona vrednija od hiljadu drugih mjeseci kako se to navodi u Kur'anu. Neki ucenjaci su izracunali hiljadu mjeseci i dosli do rezultata da je to vise od 83 godine.

U El-Muwetti Imama Malika se navodi:" Allahovom Poslaniku s.a.v.s. su pokazane zivotne dobi ummeta prije njegova ummeta, pa je uvidio da njegov ummet ima manji prosjek zivotne dobi ummeta i da zbog toga ne mogu dostici kolicinu dobrih djela ranijih naroda zbog duzine njihova zivota. Zato mu je Svevisnji Allah s.v.t. dao noc Kadr koja je vrednija od hiljadu mjeseci. "Nema Boga osim Allaha, zaista je Allah najveci, i doista je to - tako mi Allaha- velika pocast nama da ce covijek koji iskreno izzivi noc Kadr, time zasluziti vrijednost i nagradu ibadeta vise od 83 godine.

U toj noci je preporuceno da se klanja sto veci broj rekata nafila namaza, mnogo upucuju dove trazeci u njima posebno oprost, milost i pomilovanje. Aise r.a. je upitala Resulullaha s.a.v.s.: "Ako saznam koja je to noc Lejletul-Kadr, sta te noci da ucim? On joj je rekao: "Reci: ALLAHUMME INNEKE TUHIBBUL-AFVE FA'FU ANNI!"(Biljezi Tirimizija) Sto znaci: " O Allahu, ti si Onaj koji mnogo prasta, volis prastanje i Ti mi oprosti!"

Post ima veliki značaj i jedan je od pet temeljnih stubova vjere Islama. Propisan je druge godine po hidžri. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ispostio devet ramazana.

Ramazan je deveti mjesec muslimanskog kalendara. To je mjesec posta, što znači suzdržavanje od jela i pića, polnih odnosa, loših riječi i ponašanja i ostalih stvari zabranjenih u Islamu. Posti se od zore pa sve do zalaska sunca.

Allah (dž.š.) u Kur’anu kaže :
“O, vi koji vjerujete, post vam je propisan kao što je bio propisan i onima prije vas da biste bili bogobojazni.”

Post je jedna od pet temeljnih dužnosti Islama. Poslanik Muhammed (a.s.) je rekao :

“Islam se temelji na pet stubova; svjedočenju da nema drugog boga, osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljanju hadždža”.

Svim muslimanima i muslimankama  želimo sretne i berićetne mubarek dane Ramazana!

Ne boj se sine, tu je majka. Radost si moja bio. Rodila te u kući u maju kada sve miriše. Plač tvoj bio je nagrada za muke moje. Kako si samo dojiti znao, a babo tvoj se smijao i reče:"Biće to heroj, babin, Bosanac pravi". Pa prvi zubić ko u zečića, sa čuperkom plavim, radosti moja. Prvi koraci, tvoji, livadama našim. Unio si radost u kuću našu! Strepjela ti majka kada si vreo bio, masirala, ljuljala, liječila, brinula. Noćima bez sna. Gajila majka janje za dželata, tvog sina Mrčo. Ponosna majka bila, u školu vodila za ruku prvaka. Stezala me znojava ruka. Strah ga od učitelja bilo. Od smrti ga strah nije bilo Mrčo, vidjela si. Gordo je hodao i gord mrtav u travi bio ispred onog tvog poganog sina. Ne boj se sine, sokole moj, mirisa tijela tvoga, majka se sjeća. Ruku drhtavih, što nježno grle. Smješke na obrazu tvom. Ne boj se sine, doći će majka, uspavanke da ti pjeva, u krilo grije. Odavno Mrčo, ja nemam sina, nemaš ga ni ti. Danas ja imam sina, ponos je moj, ovaj mezar svježi, kosti skupljene u mahramu malu. Ja znam mjesto mezara dragog, a gdje će znaš li biti jadova raka? Danas Mrčo, ja nisam sama. Vrele suze liju niz lice moje i sunce kroz suze sija, ponos je moj. Vidiš li Mrčo, čemera tvog. Danas su samnom sve dobre majke iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje tijelo i utrobu tvoju. Danas sam ja ko brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog. “Evo sam majko ja ovdje dolje, spokojno ležim i spavam. Slagala nisi, sve je dženetsko lijepo nestvarno. Šerbeta pijem, baščama šetam, krila me nose, hurije hlade, Božja je pravda milost naša. Ne plači majko, suza me davi, fatihu uči, to mi prija i sladi” Spavaj mirno voljeno moje, evo došlo svijeta pola, da ispjeva pjesmu ponosnu, da obiđe krvavu Bosnu. Evo svima sija osmijeh s lica. Živa je sine i živjeće za navijek moja, tvoja i naša Srebrenica. Majka

Neke slike iz prošlosti našeg  Trznja

Autor: Dr Smajil Durmišević

Lokalitet Prehulje predstavljao je važan faktor odbrane kako Općine Hadžići, tako i Bosne i Hercegovine.Dominantna kota Prehulja na Ivan-sedlu bila je važan strateški položaj za centralnu Bosnu i Hercegovinu. Bosanske patriote su 1992. godine prepoznali taj značaj i jedna od bitaka bila je 13. maja 1992. godine na Prehulji. Jedan od organizatora otpora bio je pukovnik ARBiH rahmetli Refik Tufo, koji je bio komandir Policijske jedinice Tarčin. U sklopu obilježavanja „Dani otpora i herojstva – Bitka na Prehulji 1992-2011“ u nedjelju 15.05.2011. godine  položiće se cvijeće na spomen obilježje na Prehulji i Šehidskim mezarjima na području Tarčina.

Dana 11.09.1966 godine zavrsena je izgradnja nove dzamije u Trznju,a stara dzamija se nalazila na lijevoj obali rijeke Korce između sela Trzanj i Odzak.Meni nisu poznati razlozi zbog cega je dzamija  u kojoj je namaz obavljao Korca pasa do temelja srusena i gubi se svaki trag.Pozivamo sve one koji imaju neke sacuvane dokaze o postojanju i izgledu dzamije da nam dostave.Objekat od  historijskog znacaja  bi trebao jednog dana biti  obnovljen jer su  temelji sacuvani.Ono sto nije zapisano je sigurno zaboravljeno zato moramo zapisati da se ne zaboravi.

Česme su izgrađene od klesanog kamena i nalazile su se u centrima gdje su bile dostupne svim građanima.Oko česme bi bilo zasađeno cvijeće,a sa strane su napravljena dva krila za sjedenje.Tu bi obično momci čekali djevojke da dođu po vodu da bi se vidjeli i ašikovali.

Piše: Subašić S. Hasan  ( iz svoje neobjavljene knjige „Mahala“)

"Eh,  tako mi Boga, takav je kakav je. Da je bolji ne bih ja tebe zaustavio i kucao na tvoja vrata".

BABOVINA

Jedne noći Smaju Čardaklić, koji se, po običaju, vratio kući iz kafane kasno i pijan, dočeka stari otac riječima:"Vidiš li, Smajo, u koji vakat i kakav mi dohodiš? Kako te nije sram. Ne daš , ni nama ukućanima, da zaspimo.  Znaš li da smo ti i ja i majka i bolesni i stari. Ne možemo više ni sebe držat, a kamoli i tvoju ženu i djecu. Od sad ovako ne možemo. E, čovo, kad znaš da piješ i trošiš, a ti onda drži i svoju familiju. Uzmi ženu i djecu i izlazi iz ove kuće, jer sem ju ja gradio".

Smajo, kojega ova priča nije mnogo potresla, reče, jedva prevrćući jezikom:"Dobro babo. Neka bude kako ti veliš. Niti možeš ti mene da trpiš pijanoga, niti ja mogu više da slušam tvoje predike i priču. I ja hoću da se dijelimo i to odmah. Mlađi sam i red je da biram dio. Ova kuća je moja babovina, i ja ću tu da ostanem. Ti i majka, od sutra, tražite konak, gdje znate. Ja ti nisam kriv što nisi znao da čuvaš svoju babovinu, kao ja, već si je prodao i gradio ovu kuću".

BAŠĆA

Komšinica je šeretski pitala Smaju:"Šta je to čovječe, šta činiš toj ženi? Imate sedmero djece i opet ti je s trbuhom do zubi. Šta se brukate podstarost? "Smajo se na to nasmija i reče joj:"Boga ti, radoznala, komšinice. Vidiš da ja svoje sjeme ne hakam u tuđe bašče, kao onaj tvoj mrkonja Salko“

Nakon dva-tri dana srete Smajo  u čaršiji Salku . Zamoli ga da mu pozajmi para, i da ga, ako ima vremena, pričeka nedjelju dana, dok ne proda kravu.
Salko mu, bez razmišljanja, reče: "Vala Smajo, vremena da te čekam imam koljko god hoćeš, ako treba i godinu, ali para da ti dam u zajam, nemam“.

TRN

Jednog dana se Smajo Čardaklić rano vratio kući iz čaršije pa je, herajući Iz avlije , zvao ženu i, prenemažuci se, poče joj pričat.
"Nabodoh se na trn. Nagrdio sam se ženo, na nekakav parmak i evo ovoliko mi se zabolo u nogu. Brzo  pohitaj da ga izvadiš, da mi ne zagnoji. Ja sam ne mogu. Vidiš da jedva zborim, koliko me boli".
Žena dotrča i pomože mu da sjedne na basamake. Sazu mu opanak i čarapu i poče, držeći iglu u ruci, tražiti trn po nozi na koju se žalio da ga boli, ali ne nađe ni traga od trna.
Smajo ljut što mu žena nije našla trn, reče joj:"Jadna ženo, šta si se smrzla. Kao da si ćorava kad tolki trn ne možeš da nađeš. Potraži ga sad u ovoj drugoj nozi. Negdje  jeste".Poslije  svađe sa ženom  Smajo ju i  osileti (ošamari) .

Ona se hujnula i, uplakana,  u pratnji najstarijeg sina, otišla u rod, da se ocu i braći požali na njega.Njen stari otac sa sinovima otišao je kod  Smaje da vide šta je to bilo te im je udario  ćerku i sestru. Nakon što su završili priču, koreći ga što ju je bio, malo mu i priprijetiše i upozoriše da njihova odiva nije repa bez korijena. Smajo   im se nasmija i reče:"Jeste vala, ljudi, sve je tako bilo kao što vam je ispričala. Naljutila me i udario sem ju prvi put od kad mi je žena. Vjerujte mi da sam je dosad stotinu puta milovao a  ona vam se , u to sam siguran, nikad  nije pofalila na mene."
"Nije vala", odgovoriše oni istovremeno "Eto, sad vi sami presudite, kaka vam je odiva. Kad joj je bilo ljijepo, nije me falila, a sad je potrčala da vam se požali i da me kudi kod vas."

OVCA

Smajo ti je, vremenom, nekako postao više seoskim  političarem. Ta njegova seoska politika  bila je uvijek  šićardžijska i svodila na to ko će koga prevariti i ko će kome podvaliti.. Jednog jutra vidi Smajo da se njegov komšija sprema kola pa ga upita . – Kuda ti komšija? - Na stočnu pijacu, akobogda, veli komšija. -  Ne bih da te zahmetim, ali mogu li i ja sa tobom . Imam jednu ovčicu za pijace, pa ako ti nije neki zahmet?... – Bujrum, Smajo, ima mjesta - veli njemu komšija. Na pijaci Smajo ostavi ovčicu kod komšije i nekud se izgubi. Izgubi komšija Smaju iz vida, ali nije Smajo izgubio iz vida komšiju i svoju ovcu. Barem je tako izgledalo, jer čim je Smajo ugledao jednog starog djeda u pratnji dva momka kako zagledaju njegovu ovcu, za tren se on stvori kod  ovce.- Fala Bogu, kad stiže - veli komšija.

Mjeri starac ovcu i odmahuje glavom. - Šta je , bolan djede? - veli Smajo. - Nešto je pomršava ova ovca, a velike pare išćeš. - Fala Bogu kad te vidjeh kod ovce, Bogami , ja je otamo samo što nisam prodo. - Kome , bolan Smajo? - upita komšija. - Prodao, prodao, moj dragi - veli Smajo i starog djeda odvede u stranu, pa mu  skoro šapnu .  - Ne slušaj ti , djede , ove ljude, nego ti poslušaj mene. Ne kupuje se debela ovca za klanje na posjek, nego što mršavija. Majstori se najedu masne ovce i od posla više, toga dana, nema ništa. Poslušaj ti mene , kupi ovu ovcu pa se nećeš pokajati.......

Kupi starac ovcu od Smaje, a on , za te iste pare, kupi dva dobra ovnića i dovede i njih do komšije. Ispade,  tu , mušterija za jednog ovnića. Smajo , kao da novom kupcu  obnese oko glave, prodade  tek kupljenog ovnića tako skupo da mu jedan ovnić osta za džabe. Gleda ga komšija začuđeno pa će skoro ljutito . - E, šta to radiš , ako Boga znaš, lažeš, petljaš, Bogom se kuneš da su ovnići kod tebe hranjeni, jesili ti mumin ili nisi !? – Mumin, nego šta sam, evo sad ću i u džumu, Bog će mi oprostiti...  Smajo će na to. -  Biva , komšija , ti ne znaš za onu našu izreku „Ko umije njemu dvije“. - Nego, da je ne bih zakasnio na džumu namaz, povedi ti ovog mog ovnića sa sobom do moje kuće, ne bilo ti zapoviđeno... I, u tom , nestade Smajo u mnoštvu svijeta sa  pijace, a komšija u svojim razmišljanjima skoro naglas odahnu riječima – Neka mu je Bog na pomoći.

ORASI I ŠLJIVE

Ova pričica je iz vremena kada su ljudi često odlazili na sijela jedni drugima , kada se imalo koga obilaziti, i kada nisu bili zasićeni jedni drugima  i kada nisu voljeli u slobodnom vremenu biti sami. Tako se i naš Smajo spremio jedne duge zimske noći komšiji na sijelo kad tamo već puna soba sijeldžija što muškinja što ženskinja.  Domaćin,dobro raspoložen, iznio pred musafire suhe šljive, voćke i orahe. Malo se priča,malo zapitkuje, ali šljive i orasi brzo nestaju. Domaćin donose još da kome ne bi manjkalo. Smajo se nešto zamislio pa će , kada vidje kako preldžije brzo obiru orahe i šljive, upitatii: - Boga ti , komšo, zar su ovako dobre šljive i mehki  ovi orasi što ih ti ubra u vakufskom groblju? Sijeldžije  se, međusobno, pogledaše, pa ono što su imali u rukama vratiše nazad na tepsiju, a ono što su žvakali u ustima, jedni progutaše a jedni izađoše napolje da ispljunu. Helem, niko od njih se više na tom sijelu ne primače suhim šljivama i orasima. Smajo, međutim, kao da ništa nije ni pitao ni primijetio, privuče predase tepsiju sa voćem i polahko, na tenane , nastavi obirati šljivu po šljivu i orah po orah od onog što je na tepsiji ostalo.

U četvrtak 'udari' prvo džemre u zrak, juče 'udari' drugo i to u vodu, a 5. marta će 'gruhnuti' i zadnje džemre i to direkt' u zemlju. Džemreta nam javljaju da je proljeće pred nama. Sa proljećem dolazi naglo otopljavanje i bujanje životnih sokova. Ponovo će se priroda ogrnuti zelenom dolamom. Zamirisaće ljubičice, visibabe, jagorčevina  a iscvjetaće jorgovani, maćehice, zambaci i tulipani.

Buđenje prirode se ponavlja svakog proljeća. Insanu proljeće zamiriše i u srcu pokrene zapretane emocije. Mnogi se sjete nekadašnjih proljeća, svoga djetinjstva, mladosti  i zavičaja iz kojeg su ponikli. To je  zato što je čovjek  jedino stvorenje koje misli. Opet nije svakome proljeće isto. Starijima buđenje može tugu povećati, bolesnima zdravlje pogoršati a alergičnim osobama osipe i kihanje.

Helem, dobro je da su džemreta počela udarati i proljeće najavljati. Svako se džemre lakše podnosi osim džemreta što udara u džepove domaćina.

Hairli i berićetli nam novo proljeće i buđenje!

Čestitamo Dan nezavisnosti BiH

Mnogo sreće,zdravlja i poslovnog uspjeha u novoj 2011.godini .

Desi mi se pođahkad da me uspomene zabole,vratim film iz djetinjstva. U prvom kadru ugledam našu musafirsku sobu opasanu sa tri strane prostranom sećijom.

Sećija zastrta šiltetima i jambolijama, opasana kalufnim jastucima bezima. Ko car na sredini sobe prostro se koliko je dug i širok šareni bosanski ćilim i prekrio stari škripavi pod i podnice. Na tom išaranom bosanskom ćilimu sjela dagara sa upretanim žarom i najljepšim upaljenim mirisom bosanskog anduza. Iznad sećije draga rafa a na njoj desetak nesplavljenih bosanskih ćasa  u kojima se danima kiseli mlijeko od najpitomijih bosanskih krava Buša.

 U ćošku sobe je stao hamandžik (bosanski hamam) izrezbaren od najkvalitetnije bosanske daske u kojoj su utkali znanje svi vrijedni bosanski majstori i umjetnici u drvetu. Do hamama stao sanduk i sehara iz koje mi stara rodica i izvadi žutu tunju.

Meni eto danas zamirisa bosanska soba, a vama!!?

Duge zimske noći i kratki dani puni vihravog snijega, odlike su ove zime. Domaćice su isprobale sve recepte koje je moguće izvesti iz domaće ostave, podruma i tavana. Nema šta se nije probalo od 'savremene' kuhinje. Meni lično je draga smjesa mladog kajmaka (može i stari) mlijeka, sira i masla.

To je čuveni rastop koji najbolje 'ide' sa vrućom pogačom ili  domaćim debelim hljebom. Rastop i domaći hljeb je brza hrana moje nane, majke, tetke i strine.

Zato ja volim i sevdišem staru kuhinju i naše recepte iz stare sehare.

  Veselimo se draga braćo i cijenjene sestre, dolazećim bajramskim danima u društvu sa svojim pravim prijateljima, a to su oni koji nam dobro žele, i koji nas na dobro upućuju. 

    Halifa Omer, r.a. je rekao: "Može mi biti prijatelj samo onaj ko ima sljedećih pet svojstava, a to su:

    1.      Da je pravedan,

    2.      Da svakodnevno čini dobra djela,

    3.      Da pomaže onima kojima je pomoć potrebna,

    4.      Da nikoga ne ogovara niti vrijeđa,

    5.      Kad mu se nešto povjeri, da povjerenje čuva i sačuva.  Ko nema ovih pet svojstava, ne može mi biti iskreni prijatelj."

    Abasijski halifa el-Me'mun dijeli prijatelje na tri vrste. 

    Na prvom mjestu su oni koji su nam potrebni kao hrana.  To su naši roditelji. 

    Zatim prijatelji koji su nam potrebni kao lijek.  To su oni koji nas uče, koji nas liječe od neznanja. 

    Na trećem mjestu su prijatelji, koji su kao bolest.  Njih se treba dobro čuvati. 

    Kur'an kaže da su mu'mini braća.  A brat bratu samo dobro čini, na dobro ga upućuje i s njim učestvuje i u radosti i u žalosti.

    Jedan alim kaže: "Nekoliko decenija sam razmišljao, ko su moji najbolji prijatelji.  Mislio sam da su to roditelji, rodbina i imetak. Ali kada sam vidio da imetak ostaje, rodbina i komšije se s mezarja vrate, a čovjek sam u kaburu ostane, onda sam spoznao da su moji najvjerniji prijatelji moja dobra djela.  Ona sa mnom u kabur idu i nikada me ne napuštaju."

Bajramsko jutro u muslimana

    Bajramsko jutro u muslimana je poseban doživljaj.  Svi ukućani ustaju rano i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu tradiciju prije odlaska na Kurban bajram namaz se ništa ne jede. Lijepi su naši adeti po kojima su uključeni i ženski članovi porodice koji  pomažu muškarcima u kući da se što ljepše i svečanije pripreme za bajram-namaz. Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Biografi Božijeg poslanika zabilježili su predanje od Ibn Omera koji je rekao: “Poslanik, a.s., je za Bajram oblačio najljepšu odjeću.” U Bošnjaka je ušlo u tradiciju da samo muškarci odlaze na bajram-namaz čime se samo djelimično potvrđuje praksa Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je naređivao da i žene izađu na bajram-namaz, pa čak i djevojke i žene u vrijeme menstrulanog ciklusa koje bi stajale iza svijeta donoseći tekbire zajedno sa narodom i učeći dove, nadajući se oprostu grijeha i postizanju bereketa koji nosi sa sobom taj dan. Ranije se u mnogim bosanskim džematima bajram-namaz obavljao na musalli, mjestu određenom za obavljanje namaza na otvorenom. Iz praktičnih razloga danas se bajram-namaz obavlja u džamijama. Prema Poslanikovoj tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim putem, a vraća drugim da bi što više meleka koji stoje pored puta, tražilo oprosta za klanjače.

Čestitanje bajrama

     Kada se prinesu kurbani prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: “Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji su našim dobrim Bošnjanima predali Turci. Inače, Poslanik, a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: “Tekabbelellahu minna ve minke, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela!” Lijepo je da svi ukućani između sebe razmijene bajramske poklone-hedije ili kako mi kažemo bajramluke.

Kako (ne)treba obilježiti bajram?

    Konačno, dani Bajrama su dani radosti, veselja i sreće. Lica vjernika treba da sijaju od sreće, zadovoljstva i radosti u danima Bajrama. Dobro bi bilo pomiriti one koji ne govore, da bi veselje u džematu  bilo potpunije. Naši prethodnici, djedovi i pradjedovi su  u dugu vaktu u našu vjeru natrunili običaja i natruha koji nemaju veze sa islamom. Obilježavanje bajramskih blagdana je danas većinom sve drugo do islamsko obilježavanje. Ponegdje se bajram slavi, drugdje obilježava, onamo proslavlja, tamo priređuje, tu dočekuje, onde dernekuje a sve uz šargiju, tehno, folk ili pop muziku. U svoj toj raskalašenosti se najčešće izgubi i prekine duhovna dimenzija intimnog i vjerskog. Na pojedinim bajramskim dernecima prisutan je alkohol, razgolićavanje, pijanstvo a ima slučajeva i ubistava na tim 'bajramskim' bajramovanjima. Mi vjernici svakako očekujemo Allahov blagoslov  u svemu što radimo a dogodi se, Allah najbolje zna, da se na nekim bajramskim proslavama bajramlije toliko 'opuste'  da poneki izgube stid, trijeznost i razum pa se bajramovanje umjesto hajra pretvori u šerluk, svađu i razdor.

Automatizam, šablon i nijet

    Uz Kurban bajram je vrlo dragocjena činjenica, da još uvijek živi, i čini se jakom, tradicija obilaženja rodbine i komšija. Njegova negativna dimenzija je što se ovaj blagdan pretvorio u čisti adet. Zakoljemo ovcu i mislimo sve smo uradili. Svaka stvar koja prijeđe u naviku, ima dobru i lošu stranu. Adet nastaje tako kada neku radnju ponavljaš višekratno da bi ista na koncu prerasla u automatizam. Mahana ili negativna strana adeta, običaja, ustaljenih navika, pak, je to što kada se postigne automatizam, nema više duhovnog napredovanja. Kada se duhovne vježbe pretvore u običaj, one postaju automatizam i u njima se više ne razmišlja. Postoji jedna stvar koja tu rutiniranost može da učini plodonosnijom. To je nijet. Čovjek pri valjanom nijetu u sebi kaže: Ja s ciljem sticanja Božijeg zadovoljstva stupam na ovaj namaz. Neki alimi vele da ovaj nijet mora biti stalno prisutan do kraja namaza. Kada nijet čvrsto u sebi primimo, onda nam se iznutra javljaju podsjećanja: «Gospodar te gleda, On će te nagraditi!» To polučuje odjek i podsjećanje u nama. Poznata je predaja da bi se Poslaniku, a.s, kada bi nastupio ezan za namaz, promijenila boja lica od usredsređenosti i strahopoštovanja pred koga ja sada stajem!? Znano je da je praunuk Božijeg Poslanika, Imam Sedžad, izgovarajući na hadžu: „Odazivam Ti se (lebejke)!“, zapeo nemogavši ništa izgovoriti, kao da ga je snašao srčani udar. Prekinulo mu se disanje.

Upitaše ga od čega mu je toliko pozlilo. On im kaza: „Ja izgovaram lebejke. . . odazivam Ti se Bože, a šta ako mi stigne odgovor – ne prima se tvoje lebejke, šta ću onda sa sobom“. Zato Imam Sedžad moli: „Bože, pomozi mi da ronim suze nad sobom i nad svojom zlom sudbinom.“

Mati koja misli o svom djetetu prvo je zamislila svoje dijete a potom krenula na autobus da ga obiđe ta misao je prouzrokovala da ona ode do djeteta. Razlika između nas i evlija, ljudi koji su se uspeli deredžanskim stepenicama malo više od običnog puka je u tome što oni prvo uspostave razgovor s Gospodarom, a poslije dolazi djelo i aktivnosti. U nas ide prvo aktivnost, a onog drugog uopće nema. Čovjek se uvijek može prisjetiti svojih životnih scena. Nekome prijašnja scena izgleda smiješna pa se nasmije, a neko, pak, oživi neku scenu putem koje oživi neki novi plan. Nijet je, prema tome, taj koji pozitivno koristi adet, a uklanja štetu navike i rutine. Pokušajmo samo pet minuta dnevno da se sa sobom osamimo. Probajte nakon namaza da to činite pet minuta. Dakle, prije namaza sjednemo i meditiramo: Ja sada stupam pred svog Gospodara! – i tako vrtiš svoje misli oko pet minuta i onda stupaš na namaz. Ili da se za onaj kurban koji ćete, ako Bog da, zaklati – prije nego podijelite kurbansko meso prisjetite smisla Božijih riječi: «O poslaniče reci svom ummetu, to meso prije nego što dođe u ruke siromašnog Ja prvo preuzimam!» – onda ćete osjetiti koliku revoluciju u vama pravi taj kurban. Koliko više dijeliš siromašnima osjećat ćeš iznutra veće zadovoljstvo, smirenost i toplinu nutarnju, za razliku od kafira koji iznutra osjećaju samo više leda. Dakle, da bismo postigli bilo šta, potrebno je barem pet minuta duhovne pripreme.

Borcima i patriotama ARMIJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE čestitamo 15.4.dan kada je prije 18 godina formirana ARMIJA BiH.Ovo je najvažniji Dan u istoriji naše države i nikada ne treba zaboraviti koliko je ova država imala heroja,i da je nitko nije mogao voljeti više nego ONI i danas je vole, iako ih je većina bez posla i gladna.SRETAN VAM DAN ARMIJE BiH BORCI !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Brzo se mijenja ambijent življenja. Adeti-običaji su na udaru »modernizma«, počev od porodice pa sve do razmišljanja i ponašanja cijele nacije.

Nema više:

15. Nema više vodenica i mlinova, ušura, ujma, redova i noćivanja u vodenicama, strašnih priča i prikaza, vreća brašna i brašnjara, a nema bome ni čanaka za miješanje brašna i pravljenje tijesta.

 16. Nema djevojaka u dimijama da se šetaju po avlijama, sokacima i ulicama sa tankim šamijicama na glavama. Nema ih vani a nema ih ni u kućama

17. Nema metlike i metli da se njima mete po kućama i sobama, nema ni brezovih metala da se metu avlije i uski sokaci.

18. Nema čardaklija kuća, nejma demira na pendžerima, nema sahana, nema sinija, nema lonki, tendžera, starih šerpi, drvenih i aluminijskih kašika i rangi što ih djeca do iznemoglosti stružu kada zagori i zalijepi se sutlija ili kakvo drugo jelo u njima.

 19. Nema više poša da se omotavaju oko fesa, oko glave ili kape bere, nema šerbaba a niti hadžijskih žutih ahmedija, svak voli više biti gologlav nego Bošnjo.

 20. Nema ožega ni mašica a nejma ni mangala, drvenih rafa u svakoj sobi na kojima su stajale ćase u koje su djeca svakodnevno gledala sa željom da ih majka što prije splavi.

 21. Nema teških gunjeva, debelih hrka, lahkih kaftana, hadžijskih lagahnih ogrtača, kožnih mestvi i gumenih kaljača.

 22. Nema ranog jutarnjeg kašljanja starih džematlija što se pobožno i lagahnim koracima spuštaju svojoj džamiji da klanjaju još jedan sabah.

 23. Nema više uskih putića što su spajali dvije kuće, tri mahale, deset njiva i pet sela. Sve je to pozatvarano, ispregrađivano, oteto sitnošićatdžijsko-dunjalučarskim razmišljanjem novih naraštaja u zemlji Bosni.

 24. Nema više poštivanja starijih insana,  pobožnih ljudi i uvažavanja besjede mudraca i iskusnih ljudi. Sve se svodi na prekidanje i upadanje u riječ počev od roditelja, pa do ostalih pametnih ljudi i uleme. Pored običaja mi često puta zaboravimo i svoje rođake, komšije, sugrađane, ahbabe i kolege. Evo nekoliko starih fotografija da se ne zaborave ovi naši prijatelji, rođaci i poznanici.

„ZLATNI LJILJANI“ - ekipni prvaci BiH osmi put zaredom Protekle nedjelje 14.02.2010. u Bijeljini je održano 7. kadetsko i 8. juniorsko prvenstvo Bosne i Hercegovine, na kojem je učestvovalo 312 takmičara iz cijele Bosne i Hercegovine. Taekwondo klub „ZLATNI LJILJANI“ je ove godine išao u duplo manjem sastavu nego prethodnih godina, ali smo ipak uspjeli održati kontinuitet ekipnog uspjeha, čime smo dokazali da nije bitan kvantitet, već kvalitet takmičara. Osvojili smo ukupno 15 medalja, od čega 6 zlatnih, 3 srebrene i 6 bronzanih, te tri pehara za ekipne rezultate: 1. mjesto ekipno kadeti i kadetkinje zajedno, 1. mjesto u konkurenciji kadetkinja, 2. mjesto u konkurenciji juniora. Nakon ovog uspjeha, naš klub je postao osmerostruki državni prvak BiH i to zaredom, a evo i detaljnog opisa godine, mjesta i konkurencije u kojima smo osvajali titulu ekipnih prvaka BiH: Tomislavgrad 2005. – kadeti Sarajevo 2006. – kadeti Posušje 2007. – kadeti Hadžići 2007. – juniori Sarajevo 2008. – juniori Srebrenica 2008. – kadeti Posušje 2009. – juniori Bijeljina 2010. – kadeti Osvajači zlatnih medalja i titule prvaka BiH su: Eldin Horman (junior -73kg), Elmedin Čekrlija (junior -48kg), Ahmed Redžić (kadet -53kg), Ela Ćibo (kadetkinja -44kg), Amila Karšić (kadetkinja -41kg) i Ajla Reizbegović (kadetkinja -29kg). Srebrene medalje i titule viceprvaka BiH osvojili su: Hajrudin Hidović (junior -68kg), Edina Cico (kadetkinja -51kg) i Arnela Mukić (kadetkinja -47kg). Bronzane medalje osvojili su: Aldin Redžović (kadet -65kg), Muaz Plećan (kadet -33kg), Sara Zulović (kadetkinja +59), Widad Al Husin (kadetkinja -59kg), Amina Tufo (kadetkinja -55kg) i Amina Redžović (kadetkinja -55kg).

Sjećam se sijela nekadašnjih. Sijela su birvaktile imala veliki socijalni, psihološki, kulturološki, vjerski, emocionalni i pedagoški značaj. Sijela su preteče današnjih okruglih stolova, tribina, udruženja, kulturnih, vjerskih i drugih manifestacija i raznih »koola« (lovačkih, »mokrih«, kartaroških, tračarskih, party druženja, i da ne nabrajam dalje. Sijela su znala biti baška zatvorena za probrane a bilo je i sijela gdje se družila sitna raja. Na selu bi se zimi smjenjivale porodice koje bi poslije akšama s fenjerom u ruci, onako džumle svi zajedno išli s kraja na kraj sela. Uz ono što je »Bog Dragi dao« jelo se, kahvenisalo, šerbetisalo i pričalo šta je ko znao. Narod je kroz sijelo liječio mnoge psihičke stiske i bolešćine. Mudriji bi kazivali hikaje, prenosili šta je o nekoj temi kazivao ovaj muderris ili hodža. Narod je bio pun nekog poleta i želje da makar na hadž ode jednom u životu ako ne može sebi nešto drugo dunjalučko zaraditi i obezbijediti. Danas Ovaj vakat je bogat tehnikom, prenatrpan informisanjem, medijski je dobro pokriven svaki metar zemlje, toliko da u avliji, baš u svakoj sobi možemo mobitelom pozvati i odazvati se na telefonski poziv. Ma šta da pričam, ima se šta obući, lijepo pojesti, jeftino kupiti halal piće, u svako doba i svakojako voće i povrće. Uglavnom imamo koliko toliko riješeno stambeno pitanje i poneku paricu u džepu ili na kartici. Svega imamo ali puno nas je nezadovoljnih. Dobro se nosimo, a uvijek nas nešto vuče da kupujemo još i još. Mnogi ljudi dobro zarađuju a nisu zadovoljni. Možemo mnogi u svojoj kući i stanu dočekati cara a bojimo se i prosjaku vrata otvoriti. Najgori je osjećaj da i pored punih kuća, ormara, garaža, vitrina, tavana izgledamo često jadni, bespomoćni i siromašni, kao da nam fali nešto, a ne znamo šta. Ja bih se usudio reći da to nezadovoljstvo proizilazi iz nedostatka ideala, nejmanja velikih želja, nejmanja sabura i gubljenaj volje za životom. Sve nabrojano i nekazano je alamet i znak rastakanja porodice, umiranje društva i nejmanja ili nepoštivanja i slijeđenaj autoriteta. Zato danas možemo sresti »starce« od 30 godina i »mladiće« od 60, 70 i 80 godina. Ovi od 30 imaju svoje autoritete i slijede ih i vode svoj život i ugledaju se u vodiča, a opet ovi od 60, 70 ili 80 često bez kompasa i uzora tavore i životare kao biljke u vazi, kao živica o kojoj se neko drugi brine i održava je po svojoj želji.

Odavno zima nije bila sličnija onoj prijašnjoj, nekadašnjoj i dugoj, hladnoj zimi koja je bi pojela sve zalihe hrane i drva za ogrjev. Nigdje nije bilo ljepša zima ko' na selu. Dani su itako bili kratki, pa se ono malo poslova oko namirivanja goveda obavilo do ikindije, a drva i triješće bi se nanijelo u pojatu ili podrum, pa se čekala noć. Snijeg, bjelina i tišina seoska bi pala na selo sa prvim mrakom. Nekako iza akšama bi proradili fenjeri po mahalama i otrgla bi se gerga i grupice ljudi koji bi lagahno prtili snijeg i hitali u neku od vražićkih kuća na sijelo. Sijelu i prelu u dugoj zimskoj noći su se podjednako veselili kako domaćini, tako isto i gosti. Omiljeni na sijelu su bili oni koji su znali pričati lijepe starinske priče, šale, doskočice, a dahabetile su bili dragi pjevači i svirači. Pekli se u šporetu, bijeli i crveni krompir, kokice, i nudio kiseli kupus i raso uz kolač maslenjak (maslenica). Pravila se ćetenija i iznosile suhe šljive, mušmule i orasi, oni naši domaći. Poigralo bi se šaha, tablića i prstena sakrivenog u 11 čarapa.

Svim Muslimanima Mubarek nova Hidžretska 1431. nova godina da je provedu u ibadetu u krugu svoje porodice,prijatelja i najdražih.

Bajramski običaji i njihova vjerska utemeljenost Nekoliko dana prije Bajrama muslimani temeljito čiste i uređuju svoje kuće, stanove, avlije i ulice. To je u skladu sa osnovnim islamskim principom prema kojem je čistoća pola vjere

 Muslimani u Bosni i Hercegovini, uoči i za vrijeme Bajrama, obilaze mezarluke. Na mezarlucima uče dove i one su pokloni umrlima od živih. Na taj način Bajram prelazi granicu života i smrti i postaje univerzalni blagdan čiji se bereket ne prosipa samo na žive muslimane, već obuhvata i naše dobre prethodnike.

Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustaju i pripremaju se za odlazak u džamiju. Sljedeći Poslanikovu tradiciju, za Ramazanski bajram, prije odlaska na namaz nešto se pojede. Poslanik, a.s., je imao običaj pojesti neparan broj hurmi, dok je kod nas običaj da se uz bajramske kolače popije kahva. Za Kurban-bajram lijepo je da prvi obrok napravimo od kurbanskog mesa.

Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Kod nas u Bosni i Hercegovini samo muškarci odlaze na bajram-namaz čime se samo djelimično potvrđuje praksa Božijeg Poslanika, a.s., koji je naređivao da i žene izađu na bajram-namaz. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije pripreme za bajram-namaz. Prema Poslanikovoj tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim putem, a vraća drugim da bi što više meleka koji stoje kraj puta tražilo oprosta za klanjače. Kako bi što veći broj klanjača klanjao, bajram-namaz se obavljao na musali, mjestu određenom za obavljanje namaza na otvorenom prostoru.

Danas se bajram-namaz obavlja u džamijama. U svim muslimanskim kućama, u skladu sa materijalnim mogućnostima domaćina, priprema se bajramski ručak. Pošto se bajram-namaz obavlja samo u džamijama, običaj je da stanovnici mjesta u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz. Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan.

Običaj je da se svi članovi porodice sakupe kod roditelja na zajednički bajramski ručak. Na taj način se među muslimanima učvršćuju veze, pazi rodbina i prijatelji. Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: “Bajram šerif mubarek olsun.” Nezaobilazan dio bajramskog posjećivanja su bajramluci, prigodni pokloni kojima se darivaju roditelji i djeca. Ženski članovi porodice darivaju se katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarci daruju shodno njihovim navikama.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je selam i salavat na najodabranijeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe. Ovo pismo upućujem svakom onom muslimanu koji dočekuje ramazan u zdravlju i snazi, kako bi ga iskoristio u pokornosti Stvoritelju. Pokušao sam u ovom tekstu da objasnim načine i sredstva koja će pobuditi imansku motivaciju za što većim činjenjem ibadeta u ovom plemenitom mjesecu. Molim Allaha, azze ve dželle, da nam podari uspjeha i učini da ovo djelo bude iskreno u Njegovo, subhanehu ve te'ala, ime!

Obicaj koji se u BiH održao do danas jeste veliko spremanje prije ramazana. Ono je nekada podrazumijevalo krecenje, ribanje, cešljanje vune u dušecima i jastucima, pranje rucnog rada, kumanje sinija (struganje pijeskom nasutim u vlažne platnene vrece) i kalajisanje svog bakarnog posuda - posebno tepsije u kojoj se spravljao kadaif. Kadaif je posebno ramazansko jelo, što, s obzirom na cinjenicu kako se kadaif danas prodaje u svakoj samoposluzi, zvuci nevjerovatno. Kadaif se pripremao u bosanskim kucama i do mjesec dana prije samog ramazana, kao i bamija, koja bi se kupovala mnogo ranije, pa zatim ostavljala da se dodatno osuši.

Osim kadaifa i svježe vode, na koju se u avlijama za koje se znalo da imaju dobre bunare nekad cekalo u redovima, iftari su bili nezamislivi bez somuna. Iako ce se u svakom bosanskom gradu cuti kako se baš tu prave najbolji somuni, historija bilježi somune žepcanskog pekara Ibrahima Spahica. Tadašnji Ibro pravio je tzv. "patke ramazanlije", po koje bi svijet dolazio i iz drugih gradova. Elipsaste, na krajevima blago uvrnute, bile su obavezno posute curekotom. Pored somuna, uz ramazan su se pravili cureci - peciva izdužena i podijeljena na dvije polovice, obrubljena vjencicima i ukrašena tzv. šapicama, pa posipana curekotom. Po pekarama su prodavana i slatka peciva, tzv. ekmek kadaif, masno tijesto koje se pripremalo kao pogaca i zalijevalo jakom agdom pred iftar.


Postoji i nekoliko vrsta iftara. Obicni iftar je onaj koji se sprema za ukucane, dok je zvanicni iftar onaj na koji se pozivaju gosti. Pozivanje na iftar u Bosni ima cak i svoj protokol, odnosno, najbliža familija zove se u posljednjoj sedmici ramazana. U gradskim sredinama postojao je obicaj da vlasnici zanatskih ili trgovackih radnji u caršiji naprave jedan iftar tokom ramazana upravo u radnji. Takav se iftar nije spremao u kuci, vec bi se narucivao u caršiji. Iako se po sunnetu (praksi Božijeg poslanika s.a.v.s.) iftar sastoji od hurme i laganog obroka, u Bosni su obroci sve samo ne lagani.

Sarajevski iftar tako zapocinje ledenim šerbetom (šerbe se pravi od dulbešecer ruže i služi sa ledom), a nastavlja slatkim od trešanja ili naranci, travnickim sirom i bademli kolacem po izboru domacice. Glavno jelo zapocinje corbom i topom, nastavlja se bamijom i finim cevabom sa slatkim od dunja, zeljanicom, ekmek kadaifom sa kajmakom, šarenom dolmom, studenom jalandži-dolmom, toplom džanecijom, bijelim pilavom, rumenim hošaf-kompotom, a sve završava nargilom, cibucima i kahvom.

Fejzi-beg Kulinovic piše kako se pri svakom svecanom rucku (zijafetu) na stolu treba smijeniti od petnaest do trideset razlicitih jela. Dok su se u kucama spremala jela od po 13 jemeka, po ašcinicama su se služili obroci koji su sadržavali i do 20 jela. Ovakav obicaj bio je rasprostranjen u cijeloj BiH. Na prvom mjestu obavezno je dolazio cimbur, pa corba. Slijedili su jace mesno jelo, pa glavno slatko jelo, a zatim tzv. "hladni sudi". Tek onda služila se bamija, dolmljena jela, koja su se razdvajala slatkim jelom i pitama, izmedu kojih bi se služili "hladni sudi". Na kraju je serviran pilav, pa opet "hladni sudi" i na kraju hošaf.

Dok su iftari bili obroci u pravom smislu te rijeci, na sehurima se jelo ono što je ostajalo od iftara. Nakon što covjek samo baci oko na spisak stvari koje su se kuhale tokom dana, vrlo je jednostavno zakljuciti da postaci nisu lijegali praznih stomaka

Svim Bošnjacima-Muslimanima u  BiH i širom svijeta  čestitamo predstojeći  blagdan Ramazan šerif mubarek olsun.

USPJESI TEAKWONDO KLUBA «ZLATNI LJILJANI

Detalji sa Evropskog prvenstva Od 26. do 28.06.2009. u Hrvatskoj je održano 3. evropsko kadetsko prvenstvo u taekwondo-u, na kojem je Reprezentacija BiH učestvovala sa 12 članova, od kojih je četvero bilo iz Taekwondo kluba “ZLATNI LJILJANI”.

Naši članovi su postigli najveći rezultat u taekwondo historiji BiH, osvojivši čak tri medalje od ukupno četiri medalje koje su postigli naši reprezentativci. Titulu evropske prvakinje osvojila je Mirnesa Fetahović u kategoriji do 33 kg. Hstorijski uspjeh bh. taekwondoa članica Zlatnih ljiljana ostvarila je pobjedma u četiri borbe. U 1. kolu je savladala predstavnicu Azerbjedžana sa 10:3, zatim njemačku takmičarku odlukom sudaca, u 3. kolu Turkinju sa 3:1, dok je finalu bila bolja od predstavnice Kipra sa 12:8.

Osim Mirnese, bronzane medalje osvojili su Elmedin Čekrlija (kadet -37kg) i Amila Karšić (kadetkinja -37kg). Elmedin je ostvario tri pobjede i to prvu protiv predstavnika Rumunije rezultatom 10:5, u 2. kolu pobijedio je predstavnika Azerbejdžana sa 3:2, dok je u borbi za medalju savladao predsatvnika Grčke rezultatom 10:7. U polufinalu je izgubio od predsatvnika Irske koji je u toj kategoriji osvojio prvo mjesto

Povećanje indeksa starenja na preko 50 je posljedica bolje i efikasnije zdravstvene zaštite i liječenja, uz opadanje fertiliteta, što prati podizanje životnog standarda i višeg stepena emancipacije. Povećanje indeksa starenja stanovništva nosi sa sobom i rizik povećanog broja gojaznih osoba, što je praćeno povećanjem broja kandidata za oboljenja degenerativne prirode, kardiovaskularnog sistema - koronarne bolesti, srčanog i moždanog infarkta, hipertenzije i dijabetesa.

Međutim, ima i onih koji u starosti boluju od posljedica nedovoljne ishrane. Bolesti nedovoljne kao i preobilne ishrane starih ljudi, plod su većeg broja činilaca koji se mogu svrstati u sljedeće grupe:

-somatske (tjelesne) promjene koje prate starenje,

-biohemijske promjene,

-psihičke promjene,

-stečene navike u ishrani,

-zablude u odabiranju i načinu pripremanja hrane,

-socio-ekonomski uslovi života i rada,

-stepen emancipacije i mogućnosti korišćenja usluga zdravstvenih i socijalno-humanitarnih institucija.

 Proces starenja, praćen određenim statusom uhranjenosti, može teći različitom brzinom, nezavisno od genetskih faktora, te se mogu naći "mladi starci" i "stari mladići", ako je suditi po njihovom izgledu, a prije svega po vitalnosti. Stoga je razumljivo što se ne može povući oštra granica između zrelog i staračkog doba, te se arbitražno može prihvatiti sljedeća podjela na 4 faze starosti:

1. Zrelo doba: 45 - 64 godine;

2. Poodmaklo doba: 65 - 74 godine;

3. Staračko doba: 75 - 90 godina;

4. Dugovječno doba - preko 90 godina.

Ova se podjela uklapa u psiho-somatske (duševno-tjelesne) karakteristike koje su od značaja za ishranu i stanje uhranjenosti starih ljudi. Naime, promjene u organizmu koje se odigravaju u svakoj od ovih faza života, mogu objasniti određene sklonosti prema tipu ishrane. Iako postoje individualne razlike, čovjek se može uvrstiti u stare osobe sa navršenom 65. godinom života. Međutim, kada je riječ o prevenciji od bolesti koje prate starost, neophodno je tu granicu pomjeriti do 45. godine.

To su godine koje se poklapaju sa početkom klimakterijuma oba pola i predstavljaju prekretnicu kada se bolesti preobilne ishrane već mogu manifestirati povećanjem sadržaja masti u tijelu, dok se u drugoj grupi - bolesti nedovoljne ishrane javljaju u podmaklim godinama tj. u osoba starijih od 75 godina. Prema statistikama 95% odraslih muškaraca i 100% odraslih žena imaju pokvarene zube, dok odrasli muškarci imaju 35% pokvarenih zuba, a odrasle žene 50% pokvarenih zuba. Gubitak zuba smanjuje sposobnost sitnjenja hrane, te da bi se izbjeglo gutanje većih i tvrdih zalogaja sirove hrane, stare osobe daju prednost termički dugo obrađivanoj tečno-kašastoj hrani bogatoj šećerom, uključujući skrob, i mastima, a siromašnoj vitaminima i mineralnim solima (izuzetak je natrijum-hlorid).

 Staračke promjene na osjetilnim papilama jezika smanjuju osjećaj za ukus pa stare osobe naginju većoj upotrebi začina, posebno kuhinjske soli. Degenerativne (staračke) promjene u pljuvačnim žlijezdama praćene su smanjenim izlučivanjem enzima pljuvačke, što se odražava na poremećenom varenju skroba, te on u većim količinama dospijeva u crijeva izazivajući poremećaje u varenju.

Slične promjene u želucu otežavaju varenje hrane, naročito životinjskog porijekla, zbog smanjenog lučenja želudčane kiseline i sljedstveno pepsina. Degenerativne promjene u sluznici crijeva otežavaju proces varenja i iskorišćavanja hrane, naročito bjelančevina i masti, čemu doprinose i degenerativne promjene u gušterači (pankreasu). Sve ove promjene jače dolaze do izražaja u poodmaklom dobu, naročito poslije 75. godine.

Pored smanjenja tjelesne mase, ovakvo stanje je praćeno i otežanom sintezom antitijela, odnosno povećanom osjetljivošću prema infektivnim bolestima. Zbog gubitka kalcijuma iz kostiju javlja se staračka kostobolja, često pogrešno tretirana kao starački reumatizam. Zbog nepravilnosti u izboru namirnica, grešaka u pripremanju hrane, poremećaja u varenju i slabijeg iskorišćavanja hrane dolazi do smanjenog, i nedostatnog unosa vitamina u organizam, kao i njihovog samog iskorišćavanja u metabolizmu (mjeni) tvari.

 Zbog smanjenih odbrambenih mogućnosti povećava se šansa za obo- ljevanje od infektivnih oboljenja, naročito kod osoba starijih od 75 godina. Preobilna ishrana je češći problem naročito među gradskim stanovništvom, izuzev u vanrednim prilikama. To povlači za sobom češće oboljevanje od povišenog krvnog pritiska (hipertenzije), koronarne bolesti, smanjenjem funkcije jetre i bubrega i skrivenom (latentnom) ili klinički manifestnom šećernom bolešću (dijabetesom). To opet često dovodi do srčanog ili moždanog infarkta i drugih posljedica koje prate suženje krvnih sudova. Psihičke promjene Mentalne devijacije koje se javljaju češće u staračkom dobu tj. poslije 75. godine, kao što su senilna demencija, praćene su konfuznim stanjem, dezorijentacijom u vremenu i prostoru, depresijom, apatijom, nezainteresiranošću za zbivanja u okolini, a posebno za hranom.

 Usljed toga može doći do izostavljanja pojedinih obroka, izbjegavanja komplikovanijeg spremanja hrane (naročito kod samaca) i nekih namirnica koje zahtijevaju veći napor pri žvakanju. Stoga se takve osobe pretežno hrane jelima tečno-kašastim, dugo termički obrađivanim, bogatim vodom, mlijekom, šećerom, mastima i začinima, a naročito kuhinjskom solju. Dakle, u strukturi ishrane ovih ljudi dominiraju jela siromašna u gradivnim materijama životinjskog porijekla, vitaminima i mineralnim solima alkalne reakcije, porijeklom iz voća i povrća. Zablude u odabiranju namirnica i načinu pripremanja hrane Zablude u ishrani prate čovjeka od njegovog ranog djetinjstva te su od ogromnog značaja za rast i razvoj i funkcionu sposobnost organizma, pa ako ne dođe do blagovremenog uklanjanja tih zabluda, ubrzava se proces starenja. Treba znati sljedeće istine u vezi sa namirnicama: Meso, riba, jaja, mlijeko, sir Preporučuje se meso mladih životinja, nemasna riba, kiselomliječni proizvodi od obranog mlijeka, nemasni sirevi, jogurt i bjelance od jajeta.

Ulje

Najveću biološkodijetetsku vrijednost imaju ulja dobijena od kukuruznih klica i suncokretovog sjemena. Maslinovo ulje je skupo, loj i tvrdi margarin se isključuju iz upotrebe.

Maslac

Treba ga izbjegavati jer ne sadrži esencijalne masne kiseline a sadrži dosta holesterola. Prednost treba dati obogaćenom margarinu.

Šećer

Saharozu, bijeli šećer, svesti na najmanju mjeru, ili ga zamijeniti malom količinom starog meda i voćnim šećerima. Vještački zaslađivači Ova sredstva za zaslađivanje se ne preporučuju, utoliko prije što postoji sumnja da su neki od njih kancerogeni (mogu izazvati rak). Može se izdvojiti sorbitol, mada je 60% manje sladak od običnog šećera. Slatko, džem i marmeladu treba svesti na najmanju mjeru.

Voće i povrće

Sirovom povrću, naročito raznim salatama, treba dati prednost a ne povrću u vidu pirea, ne samo zbog veće vitaminske vrijednosti (vitamin A i C) već i zbog bogatstva u celulozi i hemicelulozi koji se nalaze u biljnim vlaknima, a ona normalizuju preistaltiku, rad crijeva. Zabluda je dati prednost kompotu od voća, jer sadrži dosta doadatog šećera a neznatne količine vitamina. Prednost ima voće koje se može jesti sa korom a ne sadrži dosta šećera.

 Hljeb

Prednost treba data hljebu od punog zrna, bogatog mekinjama. Ovaj hljeb sadrži pored vitamina B-kompleksa i mnogo celuloze koja normalizira rad crijeva i štiti od raka debelog crijeva. Kuhinjska so Često starije osobe pretjeruju u upotrebi kuhinjske soli i tzv. "začina" koji često sadrže i više od 60% kuhinjske soli. To su navike štetne po organizam. Kahva, indijski čaj i kakao Ove napitke ne treba isključivati u umjerenim količinama, ako je san dobar i nema povišenog krvnog pritiska

Ljeto je i vrijeme kosidbe. Ovaj običaj u Bosni, jedan je od rijetkih koji se održao do danas.

Vrijeme je kosidbe. Za one koji još ćute kosački nam, za one kojima buka motornih kosilica vrijeđa uši, jutarnje kucanje po žici britkih kosa znak je za okupljanje. Čim tanki čelik bude stanjen u novu oštricu, a prije no što rosa ustane, kreće se u njivu domaćina kosidbe.

„Kako si ti, domaćine?“ „Dobro.“ „Stigao si domaćine, je li? Prije nas, sačekao.“ „Pa domaćin mora ranije doći.“ „Da zapalimo, pa ćemo malo ove trave da oberemo...“

Kratak odmor, izbor kozbaše - onoga koji kosi prvi - i već padaju prvi otkosi. Ujednačene udarce i reski zvuk kosa s vremena na vrijeme zamijeni pjesma, opet tradiciji u čast. Iako je koševina jedan od najtežih fizičkih poslova, snaga nije jedini i najbitniji faktor.

Biti kosac na glasu značilo je imati dobru kosu, belegiju ili brus i znati pripremiti kosu. „Pa kosa nekad je bila kao kosačica sad. Trebaš to da zamisliš. Prije su ljudi gdje god čuju za kovača išao da naruči. Prije su s početka bile novošerke, iz Novog Šehera, ove su osvojile iz Mrkonjića. To je varsarka.“

Dok padaju novi otkosi, najstariji kosac prati kvalitet koševine.

„Dobro, dobro. Dobro, bogami.“

Za njega je ručna kosidba više od pet decenija ne samo najvažniji posao nego pitanje ponosa i obaveze da se sačuva tradicija: „Kad je fina družina, nije teško. U dobroj družini, s dobrijem koscima, dobrijem jaranima i kod dobrijeh, bezbeli, domaćina, nije to ništa teško. Jest da će tehnika osvojiti i osvojila je mnogo, ali neće moći usavršiti se toliko da u Bosni neće trebati kosa ni motika.

More doći do nestašice i nafte i benzina, pa će se morati upravo na to vratiti. Ja smatram da će to najviše biti uzrok zbog kojeg će se omladina morati prihvatiti, ali je šteta što danas mnoga omladina ne zna, što ne mere, što je došlo do toga, ni za motiku ni za olovku.“

Kad padne i posljednji otkos, s pjesmom se kreće kod domaćina koševine. Kozbaša će dobiti poseban komad pečenja. Tako nalažu kosačka pravila, što se ovdje još uvijek poštuju i čuvaju, kao što se poštuje kosački dogovor da kosa ne smije dopasti hrđe - da bi u punom sjaju novoj travi pokazala svoju oštrinu.

Dana 16. maja 2009. godine bit će organizovano obilježavanje Borbe za odbranu Prehulje - Tarčin. Polazak učesnika pohoda na Prehulju je u 09,00 sati iz sela Trzanj. Polaganje cvijeća na spomen - obilježje je u 11,00, kao i odavanje počasti učenjem Fatihe. Otvaranje programa je u 13,00 u selu Trzan, nakon čega slijedi pozdravno obraćanje Općinskog načelnika Hamde Ejubovića, obraćanje predstavnika policije iz 1992. godine, kao i obraćanje predstavnika TO- a iz 1992 godine. u 13,45 počinje prigodan kulturno - zabavni program i druženje sa učesnicima bitke.

16.Maja 2009 godine obilježiće se godišnjica "Oslobađanja Prehulje" uz program polaganja cvijeća i učenje fatihe  te posjete Šehidskom mezarju na Trznju,Vrbanji i Duranovićima.

O programu manifestacije naknadno ćemo vas obavjestiti.

                                                                                                     Organizacioni odbor

Tri zlatne i tri srebrene medalje .
 U nedjelju 12.04.2009. u Beogradu je održano međunarodno taekwondo prvenstvo „Omega Kup“, na kojem su učestvovalo 300 takmičara iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije.

 Taekwondo klub “ZLATNI LJILJANI“ je učestvovao sa pet takmičara među kojima je naš Trzanjac takmičar kadet ELMEDIN ČEKRLIJA koji je osvojio drugo mjesto.

 Elmedinu čestitamo kao i njegovim roditeljima što ulažu svoje napore da naš Elmedin nastavi ovim putem osvajanja medalja.
 Sljedeća aktivnost kluba "Zlatni ljiljani" biti će učešće na državnom seniorskom i tehničkom prvenstvu koje će se održati 26.04.2009. u Sarajevu.
 Zato dragi naši Trzanjci i Trzanjke dajmo podršku Elmedinu na sljedećem takmičenju.

Sjećam se ,a i mnogi koji su se školovali u to vrijeme putovalo se u školu isključivo vozom drugog razreda/sjedišta drvena/.Obično se od kuće polazilo u 5,00 sati ujutro da bi se na vrijeme stiglo na željezničku stanicu.Povratak bi obično bio radničkim vozom u 17,00 sati.Bez obzira na vremenske nepogode pješačilo se,majke bi nas ispratile naravno da su i one željele da imamo udobniji prevoz ili put do škole.Ponekad bi se desio zastoj u saobraćaju po nekoliko sati ali ni tada nije bilo nervoze sve se opet stiglo.

Voz nam je bio sve i učionica i mjesto za  šetnju,upoznavanje prvih ljubavi i mjesto na kome smo razgovarali i družili se.Nekako osjećam da smo ta teška vremena zaboravili ali eto mlađima da ih podsjetimo da se je i tada sve stizalo završavale se škole i fakulteti.

Kahva, ugodno i zdravo piće

Kahva je vrlo omiljelo piće naših Muslimana. Oni kažu daje kafa ne samo ugodno, nego i vrlo zdravo piće. Ona, vele, čovjeka ljeti rashlanuje, zimi grije, ujutro osvježava, a navečer jača. Zato, dođeš li mu u aliar, dvori te kafom, doneš li mu na dućan časti te kafom. Je li što kupio ili prodao, je li se oženio ili čini kakovo veselje, daje ti kafu. U Bosni i Hercegovini ima dosta Muslimana koji mogu vrlo mnogo kafe ispiti, pa im ipak ne uzrujava živaca; još se nijedan nije potužio na nervoznost. Poznavao sam jednoga hodžu u Livnu, koji je skoro svake noći za Ramazana popio pedeset do stotinu fildžana crne kafe i popušio isto toliko cigareta, pa ipak nije ni osjetio da je što pio.

Moderni čovjek trpi na živcima

Naš modemi čovjek, koji i onako vječno na živcima trpi, morao bi umrijeti ili poluditi od tolike množine kofeina i nikotina. Bosanskom Muslimanu ne škodi kafa jer seje na nju već od djetinjstva priličio. On je počeo piti kafu sa dvije-tri godine, a pije je jednakom slasti svega svoga života. On ne pije alkoholnih pića, a ne muče ga ni velike brige za egzistenciju. Osim toga, ne ćuti on potreba za vratolomna djela. On živi mirno i zadovoljno s onim što mu je Bog dao. Pa čemu, najkašnje, da se i muči za svjetske ispraznosti kada mu je i onako sve unaprijed suđeno? Zato nije ni čudo da su mu živci kao od čelika i da mu kahva i duhan naškoditi ne mogu. On pije kafu od rane zore, čim je oči otvorio, pa do kasne večeri, dok nije na počinak legao. Jedva je zorom izašao iz džamije ili je kod kuće obavio svoju jutarnju molitvu, pošao je u prvu kahvu da ondje pije fildžan kafe i popuši cigaretu duhana, a onda tek ide da obavi svoje svakidanje poslove.

Kahva jutrom i večerom

U zimsko doba idu Muslimani vrlo rano spavati, a prema tomu i rano ustaju, pa jer ne mogu kod kuće dočekati sabaha, idu neki već oko četiri sata poslije pola noći u kahve gdje uz kafu i razgovor čekaju dok zora zarudi i dok mujezini sa munara sabah ne zauče. I poslije ručka i poslije večere idu i opet u kahve i ondje uz razne društvene igre, kafu i prijateljski razgovor provode vrijeme sve do akšama ili jacije.

Nastaviće se!